Dezerter, jedna, ali znakovita riječ. Kažu da je opravdana. Rječnik jezika je kvalificira kao „osoba koja je samovoljno napustila vojnu službu, onaj koji se ne vrati na vojnu dužnost u propisanom roku ili se ogluši na poziv u vojsku; vojni bjegunac“ ili „onaj koji napusti svoju dužnost, ustanovu, položaj, stranku“. Jednostavno rečeno, no pitanje je drugog podmuklijeg značenja te riječi. Ostaje u zraku pitanje savjesti, razloga angažmana. Može li se dezerter u jednom trenutku zapitati kamo vodi vodstvo vojske, ustanove ili stranke, koje Rječnik navodi.
Vojska je prema Rječniku „ukupna oružana snaga jedne države ili političke organizacije“. Može biti organizirana po „rodu vojske po namjeni za operacije na kopnu, na moru i u zraku“. A „vojnici, u značenju skupine“ su dio vojske. Vojska je znači samo moneta u cjelini interesa, pojedinca, skupine ljudi ili aparata vlasti. A interes po Rječniku je „zanimanje za što [gajiti interes]; radoznalost, korist, probitak [naći interes u čemu]; bankarski dobitak u novcu na posuđen novac [uz visok interes]; kamata; osviještena potreba pojedinca ili skupine ljudi, države itd.; društveno posredovana svijest o potrebi [u općem interesu]“.
I sad dolazimo u problem. Odnosno pojavio se problem. Zove se interes. Pitanja na koja u većini slučajeva nema finalnog odgovora, a to su pitanja: „Kome“ i „Čemu“. I tu ćemo zakočiti. Najčešći odgovor na ovo pitanje je „Domovini i za slobodu“. Jasno nam je, a i Rječnik to potvrđuje, Domovina je „zemlja rođenja, zemlja podrijetla, zemlja kojoj čovjek pripada po svojim pravima ili po osjećajima; domaja“, „zemlja, kraj gdje se što pojavilo, gdje uspijeva, gdje je autohtono; obitavalište, postojbina, stanište (o biljkama i životinjama)“, „druga domovina retor. zemlja useljenja s kojom se tko srodio“; otac domovine politička osoba koja oličuje neprolazne zasluge za domovinu i visoku moralnost u javnom djelovanju“; „uža domovina regija u kojoj se tko rodio ili koju smatra svojom zavičajnom zemljom“.
Sve je jasno. Sve je to odlika humanog društva i pojedinca u njemu. I vjera, vjera u jednog Stvoritelja svega na Zemlji. Onda dođe veliki „.” – (zarez). Tu postoji skok. Odjednom se definicije mijenjaju. Na Zemlji postoje ljudi, koji su spavali u Školi, ili su bježali s nastave. Ne daj Bože, da su u Kafiću dobili svoje diplome na čašici razgovora. Oni nisu učili Zakone i definicije. Do jučer su tvrdili da Stvoritelja nema i da su oni jedini stvoritelji uvjeta života na Zemlji. Danas su poborcici Vjere i postavili su nove norme. Doći u posjet novca. Novac je bio njihov stvoritelj, te su nas udaljili od humanosti, a doveli nam materijalizam.
Uveli su nove kriterije života. Domovina je bila područje koje mogu nadzirati. Vojsku su uposlili da štite njihovu Domovinu. Mi smo postali ljudi u Domovini, koji nemaju Domovinu. Štiteći Sebe, mi štitimo njih. Udaljavamo se od puta koji nam je dao Stvoritelj. Oni nas uče, kako čuvati ovce, kako živjeti na kapaljku, sve oko nas i misleći samo na sebe. Dobili su pomoć, koju koriste kako bi čuvali Domovinu. U tumačenju Rječnika, sve odiše prirodno, duhovno, a onda …
I na koncu, kakve veze imaju dezerteri s ovom pričom.
Sjetite se početka teksta: „osoba koja je samovoljno napustila vojnu službu, onaj koji se ne vrati na vojnu dužnost u propisanom roku ili se ogluši na poziv u vojsku; vojni bjegunac“ ili „onaj koji napusti svoju dužnost, ustanovu, položaj, stranku“. Ako je Stvoritelj pokazao put, kojim trebamo hoditi, tko su oni koji su nas skrenuli s tog puta. Sve nam je bilo jasno, ali ni mi nismo shvatili čemu nas istinska Škola uči. Mi smo učili Školu i uvijek smo, čast izuzecima, među koje ne ubrajam Sebe ili Se, i poduprli “pravednike”.
P.S. Onaj, koga pogodi ova priča, samo će dokazati koja mu je pripadnost. Hvala!