Apneja. Čudna riječ. U Rječniku hrvatskog jezika, Hrvatskog jezičnog portala je kratko obrazloženje:
1. pat. dobrovoljni ili nečim prouzročeni prestanak disanja
2. sport ronjenje na dah (bez boca s kisikom)

Od ovog rečenog netko je od liječnika zaradio pohvale i doktorsku disertaciju, jer je ustanovio da je to opasna bolest kod čovjeka. Pazite, Rječnik spominje dobrovoljno ili kako, ovi veliki, kažu dragovoljno (Rječnik hrvatskog jezika poznaje obje riječi). No liječnici su neumoljivi. Opaka bolest. Prijetnja veća od droge i alkohola. Možeš mislili, izmislili su čitav niz uređaja kako bi ustanovili da je ta bolest u nekoj osobi. Načinili su i aparat za nazovi pomoć “oboljelim” pacijentima. Nema lijeka u obliku tablete, kapsule ili injekcije. Znači izravni pristup da kupite uređaj (na tržištu se može naći za najmanja 260 Eura). Istina, postoji bolest kod male djece, koja “zaborave” disati u prvoj godini života.

Jeste li ikada kod liječnika čuli kako ste pretili (predebeli) ili kod liječnika za bolest dijabetesa (visoka razina šećera u krvi) i kako je vaša pretilost glavni uzrok vaše bolesti, odnosno hrana koju koristite. S druge strane jeste li upoznati s kvalitetom hrane koje uvoze naši cijenjeni, uvijek financijski ugroženi poduzetnici. Nije tajna i dokazano je stotima, ako ne i u tisućama dokaza. Kupuju prehrambenu robu “Ž” klase, a nama reklamiraju i prodaju kao svježu, prvoklasnu robu. Liječnici se ne bave takvom robom i analizom, jer tvrdim da nas tako kupljena i dovezena roba guši, truje i ubija. Kupite isti proizvod u Njemačkoj i kod nas, i bit će vam sve jasno.
Onda nam liječnici pričaju kako domaća slanina, svinjska (neka mi ostale životinje oproste) mast, kolači utječu na naš kolesterol, druge masnoće, šećer u krvi. Kažu tamo je najviše tvari koje utječu na naše zdravlje, pardon masnoće i dijabetes. Nitko od njih, jer ih to ne uče u visoko obrazovanim institucijama, se ne pita koliko stres, nerviranje i loši uvjeti života utječu na ove bolesti. Pardon, piše u nekim tekstovima i na Internetu stres i loši uvjeti, no kod naših liječnika su to dezinformacije. Umjesto da to analiziraju i daju preventivne mjere, njihovi nalogodavci kupuju skupe aparate, daruju ih poduzetnicima, pa poduzetnima umjesto naknade za korištenje tih uređaju daju naknadu što pacijenti idu k njima. Da se poduzetni manageri ne uvrijede neću spominjati, najspominjaniji KBC (nije u Zagrebu).
Na kraju pitanje iz jednog slogana nedavno objavljenog na internetu, zašto to niste radili u prošloj državi koju mrzite, nego radite u ovoj koju volite.