Europska unija je danas, 01. srpnja službeno ukinula kapitalizam u obliku, koji nam je do danas bio poznat. Osnova tog kapitalizma bila je tržišna ekonomija. Tržišna ekonomija zagovarala je konkurenciju u konačnoj cijeni proizvoda. Neki će dodati kvalitet i kvantitet. Uz to nedostatak proizvoda dozvoljava dizanje cijene, a višak snižavanje cijene. Uvođenjem carina na proizvode niže cijene, urušava se cijeli sustav. Neki će reći kako je bitna i kvaliteta proizvoda i u pravu su. No, ako je kvaliteta ista ili slična onda se otvaraju druga pitanja. Koristio sam proizvode niže cijene, koji su danas ocarinjeni i odgovorno tvrdim da kupljeni proizvodi nisu ni malo bili lošiji od proizvoda, koje sam kupovao na domaćem tržištu. Sve u skladu s cijenom.
SAD su kapitalizam udaljili, kada je njihov predsjednik dijelio carine kao na pokretnoj traci. I on, a i europski čelnici kažu kako štite domaću proizvodnju. To je najgnusnija laž, jer se domaća proizvodnja štiti poticajima. Proizvode koji se prodaju po nižim cijenama, potiče njihova država porijekla. EU potiče nešto drugo, o čemu neću pisati, ali je to katastrofalno. Namjerno nisam upotrijebio neke druge riječi, jer među lošima postoje i dobri. No čim postanu dobri na njih se obruši „tržišna ekonomija“. Novi društveni poredak još nije dobio službeno ime. Pravi ekonomski stručnjaci ga nazivaju „feudokapitalizam“ ili „telekapitalizam“. Ostali „stručnjaci“ brane tekovine kapitalizma, mijenjajući postavke s novinama.
Tržišna ekonomija samo je ekonomski mehanizam definiran zakonom ponude i potražnje te konkurencijom, a kapitalizam podrazumijeva šire vrijednosne sustave izrasle iz posve drukčije osnovne svrhe – stvaranja bogatstva – https://lidermedia.hr/
I još nešto. Sve je više zahtjeva za naoružavanje. Tržišna ekonomija određuje cijenu, jer tih proizvoda nedostaje, pa imaju veću cijenu. Tržišna ekonomija, za razliku od ekonomije proizvodi koliko ti treba (uključujući domaće potrebe i izvoz), poznaje i pojam provizija. Nezgodan pojam, jer ga neki smatraju nezakonitim, a ipak je zakonit, kupljeni proizvod ima svoju proviziju. Kod domaćih proizvoda provizije većinom nema. Provizija se kreće od 5 posto, pa do astronomskih 50, a nekad i 70 posto. Mi smo svoje tvornice “otkupili” i sada većinu proizvoda nabavljamo izvan državnih granica. Kako su naši poduzetnici domoljubi, oni ne uzimaju proviziju, ali se bore da domoljubstvo, pokažu kako bi se dokopali što većeg broja svjetskih tržišta, narodu u korist.