JOSIP LELIĆ:
Pitanje ?
Da li društveno okruženje učini čovjeka bezličnim, čovjekom bez karaktera i časti ili se kao takav rodi ?
Isto pitam, jer sve je više ljudi u društvu koji postaju ljudi bez lica i časti, a nekada je samo jedna ljudska riječ vrijedila vise od svih današnjih pečata. U što smo se to pretvorili, da li je novac najvrjednija stvar na svijetu ?
Ravne Brčko 24
ODGOVORI:
MIRKO BABIĆ: Nismo rođeni „bez lica“ ili bez časti“ – društvo nas oblikuje, ali izbor ostaje na nama. Novac je danas moćan, ali čovjekova riječ i karakter još uvijek mogu biti neprocjenjivi. Novac nije sam po sebi los, ali kada postane mjerilo svega, tada postaje sredstvo korupcije i gubitka časti.
SLAVICA LOVRIĆ: Pečati i papiri ne vrijede ništa ako nema riječi i časti.
PEJO ILJIC: Slavici Lovrić – Dok su rijeci i čast vrijedili, tada su vrijedili i pečati i papiri. A danas izgleda da ne vrijedi vise ništa, osim novca i moći. Nažalost.
FRANJO LUKIC: Nepravdu i zlo trpi strpljivo, ako je ne možeš promijenit, ako je možeš promijeniti, a ne želiš ondak činiš grijeh
PETAR TUNJIC: Mislim da nije to sve ni do Novca, više na ljude utječe ovaj brzi život, trčimo od termina do termina, ta brza proizvodnja, kad pogledamo samo ovih tridesetak godina, koliko je noviteta u svijetu tehnike i itd. ne znam nisam dovoljno pametan, sigurno da je najviše i do nas jer, samo danas se brže sazna kakvi smo i tko smo kroz ove društvene Medije…
JOSIP LELIC, autor i administrator: Pejo Iljić, vjerujem da smo svi manje vise odgojeni u vjeri i vjerskom duhu. Sada se postavlja pitanje da li smo zastranili od vjere jer, bojim se reći, da nikada nam vise nisu bila usta puna vjere, a manje vjere u nama. Kako možemo reći da smo vjernici ako svjesno prodajemo svoj obraz i čast za neku materijalnu korist ? Kako možemo reći da smo vjernici ako gledamo pa čak i podržavamo korupciju, kriminal a ne dižemo svoj glas. Za mene je apsurd reći da sam vjernik, a da prešutno gledam nepravdu u društvu. Ili još gore da ja tu nepravdu činim drugome. Mnogi neće da prihvate da je i NE činjenje grijeh, odnosno ako vidimo nepravdu da ništa ne činimo, jer samim NE činjenjem mi smo dali potporu nepravdi u društvu. Mislim da je najveći problem jer se mnogi kriju iza vjere a na drugoj strani pohlepno za sebe uzimaju sve sto mogu uzeti svjesni da im mnogo od toga ne pripada niti to zaslužuju. Jednom riječju cinizam i pohlepa su drugo ljudsko lice koje krijemo od očiju javnosti misleći da nam drugi to lice neće prepoznati. No maske kad tad padnu, a onda se ugleda pravo lice ili bolje rečeno ono što je nekada bilo lice.
MARKO FRANJIĆ: Od kako srbi pogaziše bratstvo jedinstvo više nitko nikom ne vjeruje
IVICA MIŠIĆ: Teško pitanje, veći prohtjevi standard, moć, pohlepnost i sve drugo što iz toga izlazi utječe na karakter pojedinca. Nestao moral, nema stida nema srama postalo sve normalno u potrošačkom društvu. Kako dalje, vratiti se izvoru i čistoći.
IVICA KESINOVIC; Po mom mišljenju većina se jednostavno povukla u svoje živote, svodeći se na telefonske i video pozive bez da se viđaju (naravno da neki i zbog udaljenosti), manje više svi imaju sve što im je potrebno u materijalnom smislu, neki su možda poželjeli i svoj mir jer gdje god da odeš ista priča, ogovaranja ili hvalisanja… Uglavnom način života je u potpunosti promijenjen.
GUNJA U SLIKAMA: Mislim da ne postoji univerzalni obrazac po kojima bi to mogli potvrditi kada se radi o ljudima koji se koriste društvenom mrežom ili se društvenom mreža koristi s njima. Činjenica je da neki ljudi kao pojedinci poput Lelića djeluje preko profila Ravne Brčko volonterski iz ljubavi prema svome kraju i ljudima iz toga kraja. Velika većina ljudi nije svjesna njegove uloge i koliko on kao osoba koja drži na koncima vezane za svoj kraj mnoge Hrvatske pojedince i skupine. Većina vas ne zna da on sebi na jedan određeni način izlažem opasnosti već je imao jednu neugodnost koja je povezana sa svojom aktivnošću na mreži kako bi Hrvatima u Bosni i Hercegovini otvorio oči.
Pročitao sam sve. Što na kraju dati kao zaključak, jer ovo nije samo prepisivanja i copy paste jednog teksta. Nedavno sam se i sam bavio ovom temom u objavi naslova: „DOBILI SMO PORUKU: POSTANIMO PRIRODNI I LJUDSKIJI“. Drago mi je što vidim da razmišljamo na sličan način. Ipak, nije samo u novcu. Tu je pohlepa, ego, zatupljenost i ne znam što još reći, a da izrazim sve ono negativno što nam se događa. U svemu me vrijeđaju Udruge proistekle iz Domovinskog rata. Nema ljudskih reagiranja. Nema borbe da se ovoj državi za koju su se borili vrati ratom ostvaren suverenitet. Naš suverenitet do DR bio je u Beogradu. Danas je u Briselu. Tuđman i njegov HDZ to nisu htjeli. Njihov poriv bio je suverenitet u Zagrebu. Udruge probudite se. Vratite nam suverenitet, a potom nas oslobodite, po drugi puta u manje od 50 godina, onih koji nas iskorištavaju.